oldschool

Opremiti dijete za školu. Misija nemoguća. Preznojavate li se već ? Hajd sad na stranu odbacite ovo što foliramo kako nam ne fali love. Kronično nam ne fali ništa. Sve imamo. Sve možemo. Ako je itko izumio perpetum mobile – to smo mi. Još da patentiramo I naplatimo autorska prava. Ili barem kakvog Oscara za nešto. Recimo, sporedne uloge u svojim životima ? Glumimo da imamo love za ljetovanje, zimovanje, maškare, Nove godine, Božiće , Uskrse itd. I dobro nam ide. Drama dobro. I previše dobro s obzirom koliko nemamo, koliko smo na rubu egzistencije. Postali smo majstori presipanja iz šupljeg u prazno. Znate ono s tekućeg na Visu I obrnuto. Ali postoji jedan poseban dan u godini kada smo ujedinjeni na svim mogućim razinama. Bez obzira na nacionalnost  I vjeru, jednom godišnje nas ujedini jedan sasvim običan dan. Nema ga na vjestima. Nije “najveći” praznik vjere XY, nego sasvim običan dan, naizgled. Svatko od nas ga slavi kad može, kad legne plaća, izmiri minus , dobije a lutriji. Praznik opremanja školaraca za školu! Stojiš s djecom ispred kase knjižare s popisom knjiga potrebnih za tu I tu školu I nadaš se najboljem. Šta ako sam fulala?! Iskeširala lovu za knjige koje nisu točno za tu školu? Super je ta igranka s izdavačkim kućama I autorima knjiga. Znam ih sve u glavu ! Baratamo imenima autora ko da su nam rodjeni.” De mi udžbenik I radnu od Mire, radnu bilježnicu od Mare , Atlas od Vinka…. “  Starije generacije će se sjetiti das mo išli kupovat knjige za taj I taj razred I to je sve. Nema naklada, nema autor. Razred. Iskreno, niti se snalazim s ovim supertalentima I zvjezdama u usponu , niti znam šta kupujem. Znam da imam popis. Znam da je naporno. Znam da je nepotrebno skupo. Znam da kupujemo polovne knjige I da nam je to uredu. Ništa, ali ništa ne može zamijeniti miris nove knjige u rukama učenika koji će pilit cijelu godinu s njom. Knjiga bi morala biti prijatelj učenika, a ne nešto što kupujemo jer moramo. I onda I učimo tako . Moranje. Jadno je u više u stavki I to od početka školske godine. Čemu da se nadamo dalje od naše djece? Da uče s voljom I ljubavlju ?! Ostali su uskraćeni za masu stvari zato što je roditeljima ovaj mjesec budžet pretpran udžbenicma. O željama I pozdravima oko vrsta bilježnica I kemijskih koje profesori preferiraju …. Drugom prilikom. Dižem kredit da opremim djecu za školu. Tu I tu školu. Ne bilo koju.  Sretan nam početak školske godine. I to je samo početak.